PRAVO PREČE KUPNJE
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَاحِدِ، حَدَّثَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، عَنْ أَبِي سَلَمَةَ بْنِ عَبْدِ الرَّحْمَنِ، عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ قَضَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بِالشُّفْعَةِ فِي كُلِّ مَا لَمْ يُقْسَمْ، فَإِذَا وَقَعَتِ الْحُدُودُ وَصُرِّفَتِ الطُّرُقُ فَلاَ شُفْعَةَ. 2257. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Abdul-Vahid, a ovome Ma‘mer, prenoseći od Zuhrija, on od Ebu Seleme ibn Abdurrahmana, da je Džabir, radijallahu ‘anhuma, kazao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je da je pravo preče kupnje samo u onome (dobru) što nije još podijeljeno (među suvlasnicima), a kada se uspostave granice i izvedu putevi, nema više prava preče kupnje.”
حَدَّثَنَا الْمَكِّيُّ بْنُ إِبْرَاهِيمَ، أَخْبَرَنَا ابْنُ جُرَيْجٍ، أَخْبَرَنِي إِبْرَاهِيمُ بْنُ مَيْسَرَةَ، عَنْ عَمْرِو بْنِ الشَّرِيدِ، قَالَ وَقَفْتُ عَلَى سَعْدِ بْنِ أَبِي وَقَّاصٍ، فَجَاءَ الْمِسْوَرُ بْنُ مَخْرَمَةَ فَوَضَعَ يَدَهُ عَلَى إِحْدَى مَنْكِبَىَّ إِذْ جَاءَ أَبُو رَافِعٍ مَوْلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ يَا سَعْدُ ابْتَعْ مِنِّي بَيْتَىَّ فِي دَارِكَ. فَقَالَ سَعْدٌ وَاللَّهِ مَا أَبْتَاعُهُمَا. فَقَالَ الْمِسْوَرُ وَاللَّهِ لَتَبْتَاعَنَّهُمَا. فَقَالَ سَعْدٌ وَاللَّهِ لاَ أَزِيدُكَ عَلَى أَرْبَعَةِ آلاَفٍ، مُنَجَّمَةٍ أَوْ مُقَطَّعَةٍ. قَالَ أَبُو رَافِعٍ لَقَدْ أُعْطِيتُ بِهَا خَمْسَمِائَةِ دِينَارٍ، وَلَوْلاَ أَنِّي سَمِعْتُ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم يَقُولُ " الْجَارُ أَحَقُّ بِسَقَبِهِ ". مَا أَعْطَيْتُكَهَا بِأَرْبَعَةِ آلاَفٍ، وَأَنَا أُعْطَى بِهَا خَمْسَمِائَةِ دِينَارٍ. فَأَعْطَاهَا إِيَّاهُ. 2258. PRIČAO NAM JE el-Mekki ibn Ibrahim, da ga je obavijestio ibn Džurejdž, a ovoga Ibrahim ibn Mejsere, prenoseći od Amra ibn Šerida, koji je rekao: – Zadržao sam se kod Sa‘da ibn Ebu Vekkasa, pa je došao i Misver ibn Mahreme i stavio svoju ruku na jedno moje rame, a u tom dođe Ebu Rafi‘, oslobođeni rob Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: „Sa‘du, kupi od mene dvije moje sobe u tvojoj kući!” Tada je S‘ad rekao: „Bogami, neću ti ih kupiti”, a Misver reče: „Bogami, sigurno ćeš ih kupiti.” Tada Sa‘d reče: „Bogami neću ti dati više od 4.000 (dirhema) i to u ratama, odnosno u obrocima.” „Davano mi je za njih – rekao je Ebu Rafi‘ – 500 dinara (5.000 dirhema), i da nisam čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: „Susjed ima najviše prava (pravo preče kupnje) zbog svoje bliskosti (susjedstva).”, ja ti ih ne bih dao ni za 4.000 (dirhema), kada mi je već davano za njih 500 dinara.” Potom ih je Ebu Rafi‘ njemu i dao.
حَدَّثَنَا حَجَّاجٌ، حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، ح وَحَدَّثَنِي عَلِيُّ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ، حَدَّثَنَا شَبَابَةُ، حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، حَدَّثَنَا أَبُو عِمْرَانَ، قَالَ سَمِعْتُ طَلْحَةَ بْنَ عَبْدِ اللَّهِ، عَنْ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ قُلْتُ يَا رَسُولَ اللَّهِ، إِنَّ لِي جَارَيْنِ، فَإِلَى أَيِّهِمَا أُهْدِي قَالَ " إِلَى أَقْرَبِهِمَا مِنْكِ بَابًا ". 2259. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, njemu Šu‘be, a preko drugog niza prenosilaca, pričao mi je Alija, njemu Šebabe, rekavši da mu je saopćio Šu‘be da je Ebu Imran rekao: – Čuo sam Talhu ibn Abdullaha da je Aiša, radijallahu anha, rekla: „Allahov Poslaniče, imam dva susjeda, pa kojem od njih dvojice da učinim poklon?” „Onom koji ti je od njih dvojice bliži kućnim vratima.“ – rekao je on.
Sahih Buharije - Potpuno Izdanje