NAJAM-ZAKUP
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ يُوسُفَ، حَدَّثَنَا سُفْيَانُ، عَنْ أَبِي بُرْدَةَ، قَالَ أَخْبَرَنِي جَدِّي أَبُو بُرْدَةَ، عَنْ أَبِيهِ أَبِي مُوسَى الأَشْعَرِيِّ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ قَالَ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم " الْخَازِنُ الأَمِينُ الَّذِي يُؤَدِّي مَا أُمِرَ بِهِ طَيِّبَةً نَفْسُهُ أَحَدُ الْمُتَصَدِّقَيْنِ ". 2260. PRIČAO NAM JE Muhammed ibn Jusuf, njemu Sufjan, prenoseći od Ebu Burde, koji je rekao: - Obavijestio me je moj djed Ebu Burde, prenoseći od svoga oca Ebu Musaa Eš‘arije, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: ’Vjeran blagajnik koji drage volje obavlja ono što mu je naređeno je dobrotvor.’”
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا يَحْيَى، عَنْ قُرَّةَ بْنِ خَالِدٍ، قَالَ حَدَّثَنِي حُمَيْدُ بْنُ هِلاَلٍ، حَدَّثَنَا أَبُو بُرْدَةَ، عَنْ أَبِي مُوسَى ـ رضى الله عنه ـ قَالَ أَقْبَلْتُ إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم وَمَعِي رَجُلاَنِ مِنَ الأَشْعَرِيِّينَ، فَقُلْتُ مَا عَلِمْتُ أَنَّهُمَا يَطْلُبَانِ الْعَمَلَ. فَقَالَ " لَنْ أَوْ لاَ نَسْتَعْمِلُ عَلَى عَمَلِنَا مَنْ أَرَادَهُ ". 2261. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Jahja, prenoseći od Kurrea ibn Halida da mu je saopćio Humejd ibn Hilal, a ovome Ebu Burde, kome je kazao Ebu Musa, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Otišao sam do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, s dvojicom ljudi iz plemena Eš‘ar i rekao: „Znaš li da njih dvojica traže posao?“ „Nećemo, odnosno ne zapošljavamo ovim poslom onog koji ga naročito hoće.“
حَدَّثَنَا أَحْمَدُ بْنُ مُحَمَّدٍ الْمَكِّيُّ، حَدَّثَنَا عَمْرُو بْنُ يَحْيَى، عَنْ جَدِّهِ، عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ـ رضى الله عنه ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَا بَعَثَ اللَّهُ نَبِيًّا إِلاَّ رَعَى الْغَنَمَ ". فَقَالَ أَصْحَابُهُ وَأَنْتَ فَقَالَ " نَعَمْ كُنْتُ أَرْعَاهَا عَلَى قَرَارِيطَ لأَهْلِ مَكَّةَ ". 2262. PRIČAO NAM JE Ahmed ibn Muhammed Mekki, njemu Amr ibn Jahja, prenoseći od svoga djeda, on od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da on nije svojevremeno bio pastir.” Potom su njegovi drugovi upitali: „A ti?” „Da, napasao sam ga na Kararitu Mekelijama.“ – odgovorio je on.
حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ مُوسَى، أَخْبَرَنَا هِشَامٌ، عَنْ مَعْمَرٍ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، عَنْ عُرْوَةَ بْنِ الزُّبَيْرِ، عَنْ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ وَاسْتَأْجَرَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو بَكْرٍ رَجُلاً مِنْ بَنِي الدِّيلِ ثُمَّ مِنْ بَنِي عَبْدِ بْنِ عَدِيٍّ هَادِيًا خِرِّيتًا ـ الْخِرِّيتُ الْمَاهِرُ بِالْهِدَايَةِ ـ قَدْ غَمَسَ يَمِينَ حِلْفٍ فِي آلِ الْعَاصِ بْنِ وَائِلٍ، وَهْوَ عَلَى دِينِ كُفَّارِ قُرَيْشٍ، فَأَمِنَاهُ فَدَفَعَا إِلَيْهِ رَاحِلَتَيْهِمَا، وَوَعَدَاهُ غَارَ ثَوْرٍ بَعْدَ ثَلاَثِ لَيَالٍ، فَأَتَاهُمَا بِرَاحِلَتَيْهِمَا، صَبِيحَةَ لَيَالٍ ثَلاَثٍ، فَارْتَحَلاَ، وَانْطَلَقَ مَعَهُمَا عَامِرُ بْنُ فُهَيْرَةَ، وَالدَّلِيلُ الدِّيلِيُّ فَأَخَذَ بِهِمْ أَسْفَلَ مَكَّةَ وَهْوَ طَرِيقُ السَّاحِلِ. 2263. PRIČAO NAM JE Ibrahim ibn Musa, da ga je obavijestio Hišam, prenoseći od Ma‘mera, ovaj od Zuhrija, on od Urve ibn Zubejra, a on od Aiše, radijallahu anha, koja je rekla: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr unajmili su jednog čovjeka iz plemena Benu-Dil, ogranka plemena Benu Abd ibn Adijj kao vješta vodiča. On se odlučno zakleo u porodici Asa ibn Vaila, a bio je u vjeri kurejšijskih nevjernika. Oni su mu se povjerili, predali mu svoje dvije jahaće deve i ugovorili s njim (dolazak) u pećinu ‘Sevr’ poslije tri noći. On im je doveo deve ujutro trećeg dana i oni su ih pojahali. S njima je krenuo i Amir ibn Fuhejre i spomenuti vodič Dilija i poveo ih i to put obale (mora).”
حَدَّثَنَا يَحْيَى بْنُ بُكَيْرٍ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ عُقَيْلٍ، قَالَ ابْنُ شِهَابٍ فَأَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ، أَنَّ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ زَوْجَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَتْ وَاسْتَأْجَرَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم وَأَبُو بَكْرٍ رَجُلاً مِنْ بَنِي الدِّيلِ، هَادِيًا خِرِّيتًا وَهْوَ عَلَى دِينِ كُفَّارِ قُرَيْشٍ، فَدَفَعَا إِلَيْهِ رَاحِلَتَيْهِمَا، وَوَاعَدَاهُ غَارَ ثَوْرٍ بَعْدَ ثَلاَثِ لَيَالٍ بِرَاحِلَتَيْهِمَا صُبْحَ ثَلاَثٍ. 2264. PRIČAO NAM JE Jahja ibn Bukejr, njemu Lejs, prenoseći od Ukajla, da je ibn Šihab rekao: – Obavijestio me je Urve ibn Zubejr, da je Aiša, radijallahu anha, supruga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kazala: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr unajmili su jednog čovjeka iz plemena Benu-Dil, kao vještog vodiča, a on je bio u bezvjerstvu kurejšijskih nevjernika. Oni su mu predali svoje jahaće deve i s njim ugovorili (dolazak) u špilju “Sevr” nakon tri noći s njihovim devama, i to zorom treće noći.”
حَدَّثَنَا يَعْقُوبُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ، حَدَّثَنَا إِسْمَاعِيلُ ابْنُ عُلَيَّةَ، أَخْبَرَنَا ابْنُ جُرَيْجٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي عَطَاءٌ، عَنْ صَفْوَانَ بْنِ يَعْلَى، عَنْ يَعْلَى بْنِ أُمَيَّةَ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ غَزَوْتُ مَعَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم جَيْشَ الْعُسْرَةِ فَكَانَ مِنْ أَوْثَقِ أَعْمَالِي فِي نَفْسِي، فَكَانَ لِي أَجِيرٌ، فَقَاتَلَ إِنْسَانًا، فَعَضَّ أَحَدُهُمَا إِصْبَعَ صَاحِبِهِ، فَانْتَزَعَ إِصْبَعَهُ، فَأَنْدَرَ ثَنِيَّتَهُ فَسَقَطَتْ، فَانْطَلَقَ إِلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَأَهْدَرَ ثَنِيَّتَهُ وَقَالَ " أَفَيَدَعُ إِصْبَعَهُ فِي فِيكَ تَقْضَمُهَا ـ قَالَ أَحْسِبُهُ قَالَ ـ كَمَا يَقْضَمُ الْفَحْلُ ". قَالَ ابْنُ جُرَيْجٍ وَحَدَّثَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ أَبِي مُلَيْكَةَ، عَنْ جَدِّهِ، بِمِثْلِ هَذِهِ الصِّفَةِ أَنَّ رَجُلاً، عَضَّ يَدَ رَجُلٍ، فَأَنْدَرَ ثَنِيَّتَهُ، فَأَهْدَرَهَا أَبُو بَكْرٍ رضى الله عنه. 2265. PRIČAO NAM JE Ja‘kub ibn Ibrahim, njemu Isma‘il ibn Ulejje, koga je obavijestio ibn Džurejdž, a ovoga Ata, prenoseći od Safvana ibn Ja‘laa, on od Ja‘la ibn Umejja, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Bio sam zajedno s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u teškoj vojni (na Tebuku) i to sam u mojoj duši smatrao jednim od sigurno najvrednijih mojih dobrih djela, a imao sam i najamnika, pa se on pobio s nekim čovjekom i jedan od njih ugrizao je za prst svoga druga. Ovaj je povukao svoj prst, izvalio mu sjekutiće koji su poispadali. Tada je on otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitao ga o tome, na što je on rekao: ’Zar će on ostaviti svoj prst u tvojim ustima da ga grizeš?’ Mislim da je rekao: ’kao što ždrijebac grize (hranu)!’“ 2266. Ibn Džurejdž kaže: “A pričao mi je Abdullah ibn Ebu Mulejke, prenoseći od svoga djeda, s istim ovim opisom, da je jedan čovjek ugrizao ruku drugog čovjeka i on mu izvalio sjekutiće, pa je Ebu Bekr to zanemario.”
حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ مُوسَى، أَخْبَرَنَا هِشَامُ بْنُ يُوسُفَ، أَنَّ ابْنَ جُرَيْجٍ، أَخْبَرَهُمْ قَالَ أَخْبَرَنِي يَعْلَى بْنُ مُسْلِمٍ، وَعَمْرُو بْنُ دِينَارٍ، عَنْ سَعِيدِ بْنِ جُبَيْرٍ، يَزِيدُ أَحَدُهُمَا عَلَى صَاحِبِهِ، وَغَيْرُهُمَا قَالَ قَدْ سَمِعْتُهُ يُحَدِّثُهُ عَنْ سَعِيدٍ قَالَ قَالَ لِي ابْنُ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ حَدَّثَنِي أُبَىُّ بْنُ كَعْبٍ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " فَانْطَلَقَا فَوَجَدَا جِدَارًا يُرِيدُ أَنْ يَنْقَضَّ ". قَالَ سَعِيدٌ بِيَدِهِ هَكَذَا، وَرَفَعَ يَدَيْهِ فَاسْتَقَامَ، قَالَ يَعْلَى حَسِبْتُ أَنَّ سَعِيدًا قَالَ. فَمَسَحَهُ بِيَدِهِ فَاسْتَقَامَ {قَالَ} "لَوْ شِئْتَ لاَتَّخَذْتَ عَلَيْهِ أَجْرًا ". قَالَ سَعِيدٌ أَجْرًا نَأْكُلُهُ. 2267. PRIČAO NAM JE Ibrahim ibn Musa, da ga je obavijestio Hišam ibn Jusuf, njima saopćio ibn Džurejdž, a ovome Ja‘la ibn Muslim i Umer ibn Dinar, prenoseći od Seida ibn Džubejra, nadopunjujući jedan drugog (a i drugi osim njih dvojice), rekavši: – Čuo sam ga da ovaj hadis prenosi od Seida koji je kazao: „Ibnu Abbas, radijallahu ‘anhuma, rekao mi je da mu je Ubej ibn Ka‘b prenio da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao (učio): Išli su i našli jedan zid koji se htio srušiti… Seid je to pokazao svojom rukom ‘ovako’ i digao je ruku, pa ga ispravio.” Ja‘la je rekao: „Mislim da je Seid još rekao: ’Potrao ga je svojom rukom i on se ispravio.’” Da hoćeš za to uzeti plaću!, Seid je protumačio: „Zaradu da je pojedemo.”
حَدَّثَنَا سُلَيْمَانُ بْنُ حَرْبٍ، حَدَّثَنَا حَمَّادٌ، عَنْ أَيُّوبَ، عَنْ نَافِعٍ، عَنِ ابْنِ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَثَلُكُمْ وَمَثَلُ أَهْلِ الْكِتَابَيْنِ كَمَثَلِ رَجُلٍ اسْتَأْجَرَ أُجَرَاءَ فَقَالَ مَنْ يَعْمَلُ لِي مِنْ غُدْوَةَ إِلَى نِصْفِ النَّهَارِ عَلَى قِيرَاطٍ فَعَمِلَتِ الْيَهُودُ، ثُمَّ قَالَ مَنْ يَعْمَلُ لِي مِنْ نِصْفِ النَّهَارِ إِلَى صَلاَةِ الْعَصْرِ عَلَى قِيرَاطٍ فَعَمِلَتِ النَّصَارَى ثُمَّ، قَالَ مَنْ يَعْمَلُ لِي مِنَ الْعَصْرِ إِلَى أَنْ تَغِيبَ الشَّمْسُ عَلَى قِيرَاطَيْنِ فَأَنْتُمْ هُمْ، فَغَضِبَتِ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى، فَقَالُوا مَا لَنَا أَكْثَرَ عَمَلاً، وَأَقَلَّ عَطَاءً قَالَ هَلْ نَقَصْتُكُمْ مِنْ حَقِّكُمْ قَالُوا لاَ. قَالَ فَذَلِكَ فَضْلِي أُوتِيهِ مَنْ أَشَاءُ ". 2268. PRIČAO NAM JE Sulejman ibn Harb, njemu Hammad, prenoseći od Ejjuba, on od Nafija, ovaj od ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, koji kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vaš primjer i primjer sljedbenika dviju (ranijih nebeskih) knjiga sličan je čovjeku koji je najmio radnike i rekao: ’Ko će mi raditi od jutra do pola dana za kirat?’, pa su radili Jevreji. Potom je rekao: ’Ko će mi raditi od pola dana do ikindije namaza za kirat?’, pa su radili kršćani. Zatim je rekao: ’Ko će mi raditi od ikindije, pa do zalaska sunca za dva kirata?’, a to ste vi. Na to se Jevreji i kršćani rasrde i kažu: ’Šta je to nama? Više rada, a manje plaće!’ ’Jesam li vam umanjio što od vašeg prava?’ ’Nisi.’ – odgovore oni. ’Pa to je moja dobrota koju dajem kome hoću.’“
حَدَّثَنَا إِسْمَاعِيلُ بْنُ أَبِي أُوَيْسٍ، قَالَ حَدَّثَنِي مَالِكٌ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ دِينَارٍ، مَوْلَى عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابِ ـ رضى الله عنهما ـ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " إِنَّمَا مَثَلُكُمْ وَالْيَهُودُ وَالنَّصَارَى كَرَجُلٍ اسْتَعْمَلَ عُمَّالاً فَقَالَ مَنْ يَعْمَلُ لِي إِلَى نِصْفِ النَّهَارِ عَلَى قِيرَاطٍ قِيرَاطٍ فَعَمِلَتِ الْيَهُودُ عَلَى قِيرَاطٍ قِيرَاطٍ، ثُمَّ عَمِلَتِ النَّصَارَى عَلَى قِيرَاطٍ قِيرَاطٍ، ثُمَّ أَنْتُمُ الَّذِينَ تَعْمَلُونَ مِنْ صَلاَةِ الْعَصْرِ إِلَى مَغَارِبِ الشَّمْسِ عَلَى قِيرَاطَيْنِ قِيرَاطَيْنِ، فَغَضِبَتِ الْيَهُودُ وَالنَّصَارَى وَقَالُوا نَحْنُ أَكْثَرُ عَمَلاً وَأَقَلُّ عَطَاءً، قَالَ هَلْ ظَلَمْتُكُمْ مِنْ حَقِّكُمْ شَيْئًا قَالُوا لاَ. فَقَالَ فَذَلِكَ فَضْلِي أُوتِيهِ مَنْ أَشَاءُ ". 2269. PRIČAO NAM JE Isma‘il ibn Ebu Uvejs, njemu Malik, prenoseći od Abdullaha ibn Dinara, oslobođenog roba Abdullaha ibn Omera, on od Abdullaha ibn Omera ibn Hattaba, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer vas, Jevreja i kršćana sliči čovjeku koji je zaposlio neke radnike i rekao: ’Ko će mi raditi do pola dana za kirat?’ I Jevreji su radili za kirat, potom su kršćani radili za kirat, i onda ste vi od ikindija-namaza do zalaska Sunca radili za dva kirata. Tada se Jevreji i kršćani rasrde i kažu: ’Mi radili više, a dato nam manje?’ ’Jesam li vam u vašem pravu učinio kakvu nepravdu?’ – upitat će ih on. ’Ne.’ – odgovoriše oni. ’Pa to je moja dobrota (milost) koju dajem kome hoću.’ – odgovori on.“
حَدَّثَنَا يُوسُفُ بْنُ مُحَمَّدٍ، قَالَ حَدَّثَنِي يَحْيَى بْنُ سُلَيْمٍ، عَنْ إِسْمَاعِيلَ بْنِ أُمَيَّةَ، عَنْ سَعِيدِ بْنِ أَبِي سَعِيدٍ، عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ـ رضى الله عنه ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " قَالَ اللَّهُ تَعَالَى ثَلاَثَةٌ أَنَا خَصْمُهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ رَجُلٌ أَعْطَى بِي ثُمَّ غَدَرَ، وَرَجُلٌ بَاعَ حُرًّا فَأَكَلَ ثَمَنَهُ، وَرَجُلٌ اسْتَأْجَرَ أَجِيرًا فَاسْتَوْفَى مِنْهُ وَلَمْ يُعْطِهِ أَجْرَهُ ". 2270. PRIČAO NAM JE Jusuf ibn Muhammed, njemu Jahja ibn Sulejman prenoseći od Isma‘ila ibn Umejja, on od Seida ibn Ebu Seida, ovaj od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Uzvišeni Allah kaže: ’Tri su vrste ljudi kojim ću Ja biti parničar na Sudnjem danu: čovjeku koji se na nešto obavezao zaklinjući se sa Mnom, pa to iznevjerio; čovjeku koji je prodao slobodna čovjeka i novac od njega pojeo i čovjeku koji je unajmio radnika i posao od njega primio, a nije mu dao njegovu (zasluženu) nagradu.’”
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ الْعَلاَءِ، حَدَّثَنَا أَبُو أُسَامَةَ، عَنْ بُرَيْدٍ، عَنْ أَبِي بُرْدَةَ، عَنْ أَبِي مُوسَى ـ رضى الله عنه ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَثَلُ الْمُسْلِمِينَ وَالْيَهُودِ وَالنَّصَارَى كَمَثَلِ رَجُلٍ اسْتَأْجَرَ قَوْمًا يَعْمَلُونَ لَهُ عَمَلاً يَوْمًا إِلَى اللَّيْلِ عَلَى أَجْرٍ مَعْلُومٍ، فَعَمِلُوا لَهُ إِلَى نِصْفِ النَّهَارِ فَقَالُوا لاَ حَاجَةَ لَنَا إِلَى أَجْرِكَ الَّذِي شَرَطْتَ لَنَا، وَمَا عَمِلْنَا بَاطِلٌ، فَقَالَ لَهُمْ لاَ تَفْعَلُوا أَكْمِلُوا بَقِيَّةَ عَمَلِكُمْ، وَخُذُوا أَجْرَكُمْ كَامِلاً، فَأَبَوْا وَتَرَكُوا، وَاسْتَأْجَرَ أَجِيرَيْنِ بَعْدَهُمْ فَقَالَ لَهُمَا أَكْمِلاَ بَقِيَّةَ يَوْمِكُمَا هَذَا، وَلَكُمَا الَّذِي شَرَطْتُ لَهُمْ مِنَ الأَجْرِ. فَعَمِلُوا حَتَّى إِذَا كَانَ حِينُ صَلاَةِ الْعَصْرِ قَالاَ لَكَ مَا عَمِلْنَا بَاطِلٌ، وَلَكَ الأَجْرُ الَّذِي جَعَلْتَ لَنَا فِيهِ. فَقَالَ لَهُمَا أَكْمِلاَ بَقِيَّةَ عَمَلِكُمَا، فَإِنَّ مَا بَقِيَ مِنَ النَّهَارِ شَىْءٌ يَسِيرٌ. فَأَبَيَا، وَاسْتَأْجَرَ قَوْمًا أَنْ يَعْمَلُوا لَهُ بَقِيَّةَ يَوْمِهِمْ، فَعَمِلُوا بَقِيَّةَ يَوْمِهِمْ حَتَّى غَابَتِ الشَّمْسُ، وَاسْتَكْمَلُوا أَجْرَ الْفَرِيقَيْنِ كِلَيْهِمَا، فَذَلِكَ مَثَلُهُمْ وَمَثَلُ مَا قَبِلُوا مِنْ هَذَا النُّورِ ". 2271. PRIČAO NAM JE Muhammed ibn Ala’, njemu Ebu Usame, prenoseći od Burejda, on od Ebu Burda, ovaj od Ebu Musaa, radijallahu ‘anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer muslimana, jevreja i kršćana sliči čovjeku koji je unajmio neke ljude da mu rade jedan posao jedan dan do noći za poznatu određenu plaću, pa mu rade pola dana i kažu: ’Nismo potrebni tvojoj plaći koju si nam odredio, a ono što smo radili nije ništa.’ ’Ne radite tako! Upotpunite ostatak svoga posla i uzmite svoju potpunu zaradu!’ Oni se, potom, sustegnu i ostave (posao). Poslije njih poslodavac uzme druge radnike i kaže: ’Upotpunite ostatak ovog vašeg dana i imat ćete onu plaću što sam je njima uvjetovao.’ Oni rade sve do ikindija-namaza i kažu: ’Ono što smo ti uradili bezvrijedno je, a zarada koju si nam za to odredio tvoja je.’ ’Ne radite to! Upotpunite ostatak svoga posla – kaže im poslodavac – jer od ovoga dana ostalo je, uistinu, nešto malo.’ Oni to ne htjednu učiniti i on uzme, uz plaću, druge ljude da mu rade ostatak od njihovog dana dok Sunce ne zađe i oni prime potpune zarade dviju ranijih grupa. To je primjer njih i primjer što (ni)su primili od ovog svjetla (Božijeg).“
حَدَّثَنَا أَبُو الْيَمَانِ، أَخْبَرَنَا شُعَيْبٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، حَدَّثَنِي سَالِمُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ، أَنَّ عَبْدَ اللَّهِ بْنَ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم يَقُولُ " انْطَلَقَ ثَلاَثَةُ رَهْطٍ مِمَّنْ كَانَ قَبْلَكُمْ حَتَّى أَوَوُا الْمَبِيتَ إِلَى غَارٍ فَدَخَلُوهُ، فَانْحَدَرَتْ صَخْرَةٌ مِنَ الْجَبَلِ فَسَدَّتْ عَلَيْهِمُ الْغَارَ فَقَالُوا إِنَّهُ لاَ يُنْجِيكُمْ مِنْ هَذِهِ الصَّخْرَةِ إِلاَّ أَنْ تَدْعُوا اللَّهَ بِصَالِحِ أَعْمَالِكُمْ. فَقَالَ رَجُلٌ مِنْهُمُ اللَّهُمَّ كَانَ لِي أَبَوَانِ شَيْخَانِ كَبِيرَانِ، وَكُنْتُ لاَ أَغْبِقُ قَبْلَهُمَا أَهْلاً وَلاَ مَالاً، فَنَأَى بِي فِي طَلَبِ شَىْءٍ يَوْمًا، فَلَمْ أُرِحْ عَلَيْهِمَا حَتَّى نَامَا، فَحَلَبْتُ لَهُمَا غَبُوقَهُمَا فَوَجَدْتُهُمَا نَائِمَيْنِ وَكَرِهْتُ أَنْ أَغْبِقَ قَبْلَهُمَا أَهْلاً أَوْ مَالاً، فَلَبِثْتُ وَالْقَدَحُ عَلَى يَدَىَّ أَنْتَظِرُ اسْتِيقَاظَهُمَا حَتَّى بَرَقَ الْفَجْرُ، فَاسْتَيْقَظَا فَشَرِبَا غَبُوقَهُمَا، اللَّهُمَّ إِنْ كُنْتُ فَعَلْتُ ذَلِكَ ابْتِغَاءَ وَجْهِكَ فَفَرِّجْ عَنَّا مَا نَحْنُ فِيهِ مِنْ هَذِهِ الصَّخْرَةِ، فَانْفَرَجَتْ شَيْئًا لاَ يَسْتَطِيعُونَ الْخُرُوجَ ". قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " وَقَالَ الآخَرُ اللَّهُمَّ كَانَتْ لِي بِنْتُ عَمٍّ كَانَتْ أَحَبَّ النَّاسِ إِلَىَّ، فَأَرَدْتُهَا عَنْ نَفْسِهَا، فَامْتَنَعَتْ مِنِّي حَتَّى أَلَمَّتْ بِهَا سَنَةٌ مِنَ السِّنِينَ، فَجَاءَتْنِي فَأَعْطَيْتُهَا عِشْرِينَ وَمِائَةَ دِينَارٍ عَلَى أَنْ تُخَلِّيَ بَيْنِي وَبَيْنَ نَفْسِهَا، فَفَعَلَتْ حَتَّى إِذَا قَدَرْتُ عَلَيْهَا قَالَتْ لاَ أُحِلُّ لَكَ أَنْ تَفُضَّ الْخَاتَمَ إِلاَّ بِحَقِّهِ. فَتَحَرَّجْتُ مِنَ الْوُقُوعِ عَلَيْهَا، فَانْصَرَفْتُ عَنْهَا وَهْىَ أَحَبُّ النَّاسِ إِلَىَّ وَتَرَكْتُ الذَّهَبَ الَّذِي أَعْطَيْتُهَا، اللَّهُمَّ إِنْ كُنْتُ فَعَلْتُ ذَلِكَ ابْتِغَاءَ وَجْهِكَ فَافْرُجْ عَنَّا مَا نَحْنُ فِيهِ. فَانْفَرَجَتِ الصَّخْرَةُ، غَيْرَ أَنَّهُمْ لاَ يَسْتَطِيعُونَ الْخُرُوجَ مِنْهَا. قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم وَقَالَ الثَّالِثُ اللَّهُمَّ إِنِّي اسْتَأْجَرْتُ أُجَرَاءَ فَأَعْطَيْتُهُمْ أَجْرَهُمْ، غَيْرَ رَجُلٍ وَاحِدٍ تَرَكَ الَّذِي لَهُ وَذَهَبَ فَثَمَّرْتُ أَجْرَهُ حَتَّى كَثُرَتْ مِنْهُ الأَمْوَالُ، فَجَاءَنِي بَعْدَ حِينٍ فَقَالَ يَا عَبْدَ اللَّهِ أَدِّ إِلَىَّ أَجْرِي. فَقُلْتُ لَهُ كُلُّ مَا تَرَى مِنْ أَجْرِكَ مِنَ الإِبِلِ وَالْبَقَرِ وَالْغَنَمِ وَالرَّقِيقِ. فَقَالَ يَا عَبْدَ اللَّهِ لاَ تَسْتَهْزِئْ بِي. فَقُلْتُ إِنِّي لاَ أَسْتَهْزِئُ بِكَ. فَأَخَذَهُ كُلَّهُ فَاسْتَاقَهُ فَلَمْ يَتْرُكْ مِنْهُ شَيْئًا، اللَّهُمَّ فَإِنْ كُنْتُ فَعَلْتُ ذَلِكَ ابْتِغَاءَ وَجْهِكَ فَافْرُجْ عَنَّا مَا نَحْنُ فِيهِ. فَانْفَرَجَتِ الصَّخْرَةُ فَخَرَجُوا يَمْشُونَ ". 2272. PRIČAO NAM JE Ebu Jeman, njega obavijestio Šu‘ajb, prenoseći od Zuhrija, a ovome saopćio Salim ibn Abdullah da je Abdullah ibn Omer, radijallahu ‘anhuma, rekao: – Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „Krenula su na put tri čovjeka, od onog (naroda) koji je bio prije vas, i sklonili se na konak u jednu pećinu. Kada su u nju ušli, svalila se s brda jedna stijena i zatvorila im pećinu, pa su rekli: ‘Ne možete se spasiti iz ove pećine, osim da molite Allaha u ime najboljih vaših djela!’ Potom je jedan od njih rekao: ’Bože moj, imao sam stare iznemogle roditelje i prije njih nisam davao večeru (mliječni napitak) ni ukućanima, a ni posluzi. Jednog dana otišao sam nekim poslom. Vratio sam se uvečer, kada su oni bili pospali. Ja sam im ipak namuzao mlijeko za večeru, našao ih kako spavaju i nisam htio dati večeru prije njih ni ukućanima ni posluzi. Ostao sam sa čašom u ruci čekajući da se oni probude, toliko dugo da je i zora osvanula. Tada su se probudili i popili svoje mlijeko. Bože moj, ako sam ja to radio samo radi Tebe, otkloni od nas ovo u čemu smo (ovu stijenu).’ Tada se ona nešto odmakla, ali oni nisu mogli izaći. Drugi je rekao: ’Allahu moj, imao sam amidžičnu meni dražu od svega svijeta i htio sam je pridobiti, ali se ona sustezaše od mene. Kasnije joj je nastupila jedna veoma gladna godina, pa mi je došla i ja sam joj dao 120 dinara (zlatnika), s tim, da mi se prepusti. Ona je to učinila i kada sam nad njom bio u neograničenoj mogućnosti, ona je rekla: ’Ne dozvoljavam ti da raskineš opnu nevinosti (himen) osim s legalnim pravom na to (vjenčanjem).’ Ja sam se ustegnuo da je obljubim bojeći se grijeha, pa sam je ostavio, a ona mi je bila draža od cijelog svijeta i zlato koje sam joj dao, ostavio sam (joj). Bože moj, ako sam ja to učinio samo radi Tebe, oslobodi nas ovoga u čemu smo!’ Potom se stijena rastupila ali oni nisu mogli još izaći iz špilje. Treći je rekao: ’Bože moj, ja sam unajmio nekoliko radnika i dao sam im njihove zarade, osim jednom radniku koji je ono što je imao (zarađeno) ostavio i otišao. Ja sam njegovu zaradu oplođavao tako da se od nje umnožila mnoga imovina. On mi je poslije dužeg vremena došao i rekao: ’Božiji robe, daj mi moju zaradu!’ Ja sam mu kazao: ’Sve ono što vidiš deva, goveda, brava i robova jeste od tvoje zarade.’ ’Božiji robe ne izigravaj se sa mnom!’ ’Ne izigravam se s tobom.’ – rekao sam. Tada je on to sve uzeo i otjerao, ne ostavivši ništa od toga. Allahu moj, ako sam ja to radio samo radi Tebe, otvori nam ovo u čemu smo!’ Tada se stijena otvorila, oni su izašli i otišli.“
حَدَّثَنَا سَعِيدُ بْنُ يَحْيَى بْنِ سَعِيدٍ، حَدَّثَنَا أَبِي، حَدَّثَنَا الأَعْمَشُ، عَنْ شَقِيقٍ، عَنْ أَبِي مَسْعُودٍ الأَنْصَارِيِّ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ كَانَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم إِذَا أَمَرَ بِالصَّدَقَةِ انْطَلَقَ أَحَدُنَا إِلَى السُّوقِ فَيُحَامِلُ فَيُصِيبُ الْمُدَّ، وَإِنَّ لِبَعْضِهِمْ لَمِائَةَ أَلْفٍ، قَالَ مَا نُرَاهُ إِلاَّ نَفْسَهُ. 2273. PRIČAO NAM JE Seid ibn Jahja ibn Seid Kureši, njemu njegov otac, a ovome A‘meš, prenoseći od Šekika, on od Ebu Mes‘uda Ensarije, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio veće dijeljenje milostinje, poneko od nas otišao bi u čaršiju, prenosio teret i zaradio mudd, dok su neki od njih već imali i po stotinu hiljada (dirhema dohotka dnevno). Mislim – rekao je Šekik – da je to lično (bio) Ebu Mes‘ud.”
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَاحِدِ، حَدَّثَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ ابْنِ طَاوُسٍ، عَنْ أَبِيهِ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ نَهَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَنْ يُتَلَقَّى الرُّكْبَانُ، وَلاَ يَبِيعَ حَاضِرٌ لِبَادٍ. قُلْتُ يَا ابْنَ عَبَّاسٍ مَا قَوْلُهُ لاَ يَبِيعُ حَاضِرٌ لِبَادٍ قَالَ لاَ يَكُونُ لَهُ سِمْسَارًا. 2274. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Abdul-Vahid, a ovome Ma‘mer, prenoseći od ibn Tavusa, a on od svoga oca, a ovaj od Ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, koji je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se presreću karavandžije i da građanin prodaje što ispred seljaka.” Rekao sam Ibn Abbasu: „Šta znači (Vjerovjesnikova) izjava: ’da građanin ne prodaje što ispred seljaka?’ ’Da mu ne bude posrednik u prodavanju (njegovih proizvoda).’ – rekao je on.“
حَدَّثَنَا عُمَرُ بْنُ حَفْصٍ، حَدَّثَنَا أَبِي، حَدَّثَنَا الأَعْمَشُ، عَنْ مُسْلِمٍ، عَنْ مَسْرُوقٍ، حَدَّثَنَا خَبَّابٌ، قَالَ كُنْتُ رَجُلاً قَيْنًا فَعَمِلْتُ لِلْعَاصِ بْنِ وَائِلٍ فَاجْتَمَعَ لِي عِنْدَهُ فَأَتَيْتُهُ أَتَقَاضَاهُ فَقَالَ لاَ وَاللَّهِ لاَ أَقْضِيكَ حَتَّى تَكْفُرَ بِمُحَمَّدٍ. فَقُلْتُ أَمَا وَاللَّهِ حَتَّى تَمُوتَ ثُمَّ تُبْعَثَ فَلاَ. قَالَ وَإِنِّي لَمَيِّتٌ ثُمَّ مَبْعُوثٌ قُلْتُ نَعَمْ. قَالَ فَإِنَّهُ سَيَكُونُ لِي ثَمَّ مَالٌ وَوَلَدٌ فَأَقْضِيكَ. فَأَنْزَلَ اللَّهُ تَعَالَى {أَفَرَأَيْتَ الَّذِي كَفَرَ بِآيَاتِنَا وَقَالَ لأُوتَيَنَّ مَالاً وَوَلَدًا} 2275. PRIČAO NAM JE Umer ibn Hafs, njemu njegov otac, a ovome A‘meš, prenoseći od Muslima, a ovaj od Mesruka, da je Habbab, radijallahu ‘anhu, rekao: „Bio sam kovač i radio sam kod ’Asa ibn Vaila, pa mi se kod njega sakupilo (novaca) i otišao sam da se s njim obračunam.” „Ne, Bogami, neću ti platiti dok ne zaniječeš vjerovanje u Muhammeda.“ „Ne, Allaha mi, dok ne umreš i ne budeš proživljen.“ „A zar ću ja umrijeti i biti proživljen?“ „Da.“ – odgovorio sam. „Pa tamo ću imati imetka i evlada pa ću ti platiti.“ Potom je Uzvišeni Allah objavio: Jesi li vidio onog koji ne vjeruje naše znakove i kaže: „Sigurno će mi se dati imetak i potomstvo.“
حَدَّثَنَا أَبُو النُّعْمَانِ، حَدَّثَنَا أَبُو عَوَانَةَ، عَنْ أَبِي بِشْرٍ، عَنْ أَبِي الْمُتَوَكِّلِ، عَنْ أَبِي سَعِيدٍ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ انْطَلَقَ نَفَرٌ مِنْ أَصْحَابِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فِي سَفْرَةٍ سَافَرُوهَا حَتَّى نَزَلُوا عَلَى حَىٍّ مِنْ أَحْيَاءِ الْعَرَبِ فَاسْتَضَافُوهُمْ، فَأَبَوْا أَنْ يُضَيِّفُوهُمْ، فَلُدِغَ سَيِّدُ ذَلِكَ الْحَىِّ، فَسَعَوْا لَهُ بِكُلِّ شَىْءٍ لاَ يَنْفَعُهُ شَىْءٌ، فَقَالَ بَعْضُهُمْ لَوْ أَتَيْتُمْ هَؤُلاَءِ الرَّهْطَ الَّذِينَ نَزَلُوا لَعَلَّهُ أَنْ يَكُونَ عِنْدَ بَعْضِهِمْ شَىْءٌ، فَأَتَوْهُمْ، فَقَالُوا يَا أَيُّهَا الرَّهْطُ، إِنَّ سَيِّدَنَا لُدِغَ، وَسَعَيْنَا لَهُ بِكُلِّ شَىْءٍ لاَ يَنْفَعُهُ، فَهَلْ عِنْدَ أَحَدٍ مِنْكُمْ مِنْ شَىْءٍ فَقَالَ بَعْضُهُمْ نَعَمْ وَاللَّهِ إِنِّي لأَرْقِي، وَلَكِنْ وَاللَّهِ لَقَدِ اسْتَضَفْنَاكُمْ فَلَمْ تُضِيِّفُونَا، فَمَا أَنَا بِرَاقٍ لَكُمْ حَتَّى تَجْعَلُوا لَنَا جُعْلاً. فَصَالَحُوهُمْ عَلَى قَطِيعٍ مِنَ الْغَنَمِ، فَانْطَلَقَ يَتْفِلُ عَلَيْهِ وَيَقْرَأُ {الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ} فَكَأَنَّمَا نُشِطَ مِنْ عِقَالٍ، فَانْطَلَقَ يَمْشِي وَمَا بِهِ قَلَبَةٌ، قَالَ فَأَوْفَوْهُمْ جُعْلَهُمُ الَّذِي صَالَحُوهُمْ عَلَيْهِ، فَقَالَ بَعْضُهُمُ اقْسِمُوا. فَقَالَ الَّذِي رَقَى لاَ تَفْعَلُوا، حَتَّى نَأْتِيَ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَنَذْكُرَ لَهُ الَّذِي كَانَ، فَنَنْظُرَ مَا يَأْمُرُنَا. فَقَدِمُوا عَلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَذَكَرُوا لَهُ، فَقَالَ " وَمَا يُدْرِيكَ أَنَّهَا رُقْيَةٌ ـ ثُمَّ قَالَ ـ قَدْ أَصَبْتُمُ اقْسِمُوا وَاضْرِبُوا لِي مَعَكُمْ سَهْمًا ". فَضَحِكَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. وَقَالَ شُعْبَةُ حَدَّثَنَا أَبُو بِشْرٍ سَمِعْتُ أَبَا الْمُتَوَكِّلِ بِهَذَا. 2276. PRIČAO NAM JE Ebu Nu‘man, njemu Ebu Avane, prenoseći od Ebu Bišra, on od Ebu Mutevekkila, a ovaj od Ebu Seida, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: – Trojica drugova Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, krenuli su na put i išli dok se nisu spustili do jednog od arapskih plemena, zatraživši da ih ugoste, ali ih oni nisu htjeli ugostiti. Utom je zmija ujela poglavicu tog plemena, pa su mu pripravljali sve i svašta, ali mu nije ništa koristilo. Kasnije je neko od njih rekao: „Kad biste otišli onoj skupini ljudi, što su odsjeli, možda da bude nešto kod nekog od njih.” Oni su im otišli i rekli: „Ljudi, našeg je poglavicu ujela zmija. Činili smo sve i svašta i nije mu koristilo, pa ima li štogod kod koga od vas?“ Tada je jedan između njih rekao: „Allaha mi, ja liječim Kur’anom, ali, Allaha mi, tražili smo od vas da nas ugostite, pa nas vi niste htjeli ugostiti i ja vam neću to raditi dok nam ne učinite neku naknadu.” Tada su se oni pogodili s njima za jedno stado ovaca i on je otišao i počeo da mu puše (pljucka), i da uči: Elhamdu lillahi rabbil-’alemin – Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova… i najednom kao da je poglavica pušten iz okova, počeo je da ide bez ikakve bolesti. Oni su im dali njihovu plaću koju su s njima ugovorili. Potom je neko između njih kazao: „Podijelite nam!”, a onaj koji je liječio Kur’anom rekao je: „Ne radite to dok ne dođemo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ne izložimo mu šta je bilo, i ne vidimo šta će nam on reći!” Tako su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izložili mu (slučaj), a on reče: „A ko ti je kazao da je ona za liječenje?” Potom je rekao: “Pogodili ste se! Dijelite, a odijelite jedan dio i meni!”, pa se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao. Ebu Abdullah (Buharija) je rekao: „Šu‘be je kazao da je Ebu Bišr prenio: ’Tako sam čuo i ja od Ebu Mutevekkila.’”
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ يُوسُفَ، حَدَّثَنَا سُفْيَانُ، عَنْ حُمَيْدٍ الطَّوِيلِ، عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ حَجَمَ أَبُو طَيْبَةَ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم، فَأَمَرَ لَهُ بِصَاعٍ أَوْ صَاعَيْنِ مِنْ طَعَامٍ، وَكَلَّمَ مَوَالِيَهُ فَخَفَّفَ عَنْ غَلَّتِهِ أَوْ ضَرِيبَتِهِ. 2277. PRIČAO NAM JE Muhammed ibn Jusuf, njemu Sufjan, prenoseći od Humejda Tavila, on od Enesa ibn Malika, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Ebu Tajbe (rob) je uradio hidžamu Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i on mu je odredio sa‘ ili dva sa‘a hrane i govorio njegovim gospodarima, pa su mu oni snizili nešto od njegovog poreza, odnosno od njegovog nameta.”
حَدَّثَنَا مُوسَى بْنُ إِسْمَاعِيلَ، حَدَّثَنَا وُهَيْبٌ، حَدَّثَنَا ابْنُ طَاوُسٍ، عَنْ أَبِيهِ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ احْتَجَمَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم، وَأَعْطَى الْحَجَّامَ أَجْرَهُ. 2278. PRIČAO NAM JE Musa ibn Isma‘il, njemu Vuhejb, a ovome ibn Tavus, prenoseći od svoga oca da je Ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je sebi pustiti krv i onom koji je pustio krv dao njegovu nagradu.”
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا يَزِيدُ بْنُ زُرَيْعٍ، عَنْ خَالِدٍ، عَنْ عِكْرِمَةَ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ احْتَجَمَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم وَأَعْطَى الْحَجَّامَ أَجْرَهُ، وَلَوْ عَلِمَ كَرَاهِيَةً لَمْ يُعْطِهِ. 2279. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Jezid ibn Zurej‘, prenoseći od Halida, on od Ikrime, ovaj od ibn Abbasa, radijallahu ‘anhuma, koji je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je da mu se pusti krv i puštaču krvi dao njegovu zaradu, a da je to smatrao prezrenim, ne bi mu je dao.”
حَدَّثَنَا أَبُو نُعَيْمٍ، حَدَّثَنَا مِسْعَرٌ، عَنْ عَمْرِو بْنِ عَامِرٍ، قَالَ سَمِعْتُ أَنَسًا ـ رضى الله عنه ـ يَقُولُ كَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم يَحْتَجِمُ، وَلَمْ يَكُنْ يَظْلِمُ أَحَدًا أَجْرَهُ. 2280. PRIČAO NAM JE Ebu Nu‘ajm, njemu Mis‘ar, prenoseći od Amra ibn Amira, koji je rekao: – Čuo sam Enesa, radijallahu ‘anhu, da kaže: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dopuštao je sebi puštati krv i nije nikom u njegovoj zaradi činio nepravdu (ko je to radio, zasluženo ga je nagrađivao).”
حَدَّثَنَا آدَمُ، حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، عَنْ حُمَيْدٍ الطَّوِيلِ، عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكٍ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ دَعَا النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم غُلاَمًا حَجَّامًا فَحَجَمَهُ، وَأَمَرَ لَهُ بِصَاعٍ أَوْ صَاعَيْنِ، أَوْ مُدٍّ أَوْ مُدَّيْنِ، وَكَلَّمَ فِيهِ فَخُفِّفَ مِنْ ضَرِيبَتِهِ. 2281. PRIČAO NAM JE Adem, njemu Šu‘be, prenoseći od Humejda Tavila, on od Enesa ibn Malika, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je jednog roba (dječaka), koji radi hidžamu, pa mu je uradio hidžamu i on mu je odredio sa‘ ili dva sa‘a (kao nagradu) i govorio (zauzeo se) za njega, pa mu je sniženo nešto od njegovog nameta.”
حَدَّثَنَا قُتَيْبَةُ بْنُ سَعِيدٍ، عَنْ مَالِكٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، عَنْ أَبِي بَكْرِ بْنِ عَبْدِ الرَّحْمَنِ بْنِ الْحَارِثِ بْنِ هِشَامٍ، عَنْ أَبِي مَسْعُودٍ الأَنْصَارِيِّ ـ رضى الله عنه ـ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم نَهَى عَنْ ثَمَنِ الْكَلْبِ وَمَهْرِ الْبَغِيِّ وَحُلْوَانِ الْكَاهِنِ. 2282. PRIČAO NAM JE Kutejbe ibn Seid, prenoseći od Malika, on od ibn Šihaba, ovaj od Ebu Bekra ibn Abdurrahmana ibn Harisa ibn Hišama, a on od Mes‘uda Ensarije, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio (koristiti) novac od (prodanog) psa, novac koga bludnica zaradi seksualnim iživljavanjem i dohodak gatara.
حَدَّثَنَا مُسْلِمُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ، حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، عَنْ مُحَمَّدِ بْنِ جُحَادَةَ، عَنْ أَبِي حَازِمٍ، عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ نَهَى النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم عَنْ كَسْبِ الإِمَاءِ. 2283. PRIČAO NAM JE Muslim ibn Ibrahim, njemu Šu‘be, prenoseći od Muhammeda ibn Džuhade, on od Ebu Hazima, a ovaj od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je (bludom stečenu) zaradu robinja.”
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَارِثِ، وَإِسْمَاعِيلُ بْنُ إِبْرَاهِيمَ، عَنْ عَلِيِّ بْنِ الْحَكَمِ، عَنْ نَافِعٍ، عَنِ ابْنِ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ نَهَى النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم عَنْ عَسْبِ الْفَحْلِ. 2284. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Abdul-Varis i Isma‘il ibn Ibrahim, prenoseći od Alija ibn Hakema, on od Nafija, a ovaj od ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, koji je rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je naplaćivati naknadu za zakup mužjaka za oplodnju.”
حَدَّثَنَا مُوسَى بْنُ إِسْمَاعِيلَ، حَدَّثَنَا جُوَيْرِيَةُ بْنُ أَسْمَاءَ، عَنْ نَافِعٍ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ أَعْطَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم خَيْبَرَ أَنْ يَعْمَلُوهَا وَيَزْرَعُوهَا وَلَهُمْ شَطْرُ مَا يَخْرُجُ مِنْهَا، وَأَنَّ ابْنَ عُمَرَ حَدَّثَهُ أَنَّ الْمَزَارِعَ كَانَتْ تُكْرَى عَلَى شَىْءٍ سَمَّاهُ نَافِعٌ لاَ أَحْفَظُهُ. وَأَنَّ رَافِعَ بْنَ خَدِيجٍ حَدَّثَ أَنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم نَهَى عَنْ كِرَاءِ الْمَزَارِعِ. وَقَالَ عُبَيْدُ اللَّهِ عَنْ نَافِعٍ عَنِ ابْنِ عُمَرَ حَتَّى أَجْلاَهُمْ عُمَرُ. 2285. PRIČAO NAM JE Musa ibn Isma‘il, njemu Džuvejrije ibn Esma, prenoseći od Nafija, on od Abdullaha (ibn Omera), radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao je Hajber da ga obrađuju i siju (Jevreji) tako da oni imaju polovinu od njegova prihoda.” Ibnu Omer je Nafiju još prenio: „Njive su davane pod zakup za iznos koji je Nafi‘ imenovao, a ja ga (rekao je Džuvejrije) nisam upamtio.” 2286. Rafi‘ ibn Hadidž kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je davati u zakup obradivo zemljište (samo u Hajberu)”, a Ubejdullah je prenio od Nafija, a on od ibn Omera: “… sve dok ih Omer nije protjerao.”
Sahih Buharije - Potpuno Izdanje