ZAJEDNICA (UDRUŽBA)
حَدَّثَنَا عَبْدُ اللَّهِ بْنُ يُوسُفَ، أَخْبَرَنَا مَالِكٌ، عَنْ وَهْبِ بْنِ كَيْسَانَ، عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنهما ـ أَنَّهُ قَالَ بَعَثَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَعْثًا قِبَلَ السَّاحِلِ، فَأَمَّرَ عَلَيْهِمْ أَبَا عُبَيْدَةَ بْنَ الْجَرَّاحِ وَهُمْ ثَلاَثُمِائَةٍ وَأَنَا فِيهِمْ، فَخَرَجْنَا حَتَّى إِذَا كُنَّا بِبَعْضِ الطَّرِيقِ فَنِيَ الزَّادُ، فَأَمَرَ أَبُو عُبَيْدَةَ بِأَزْوَادِ ذَلِكَ الْجَيْشِ فَجُمِعَ ذَلِكَ كُلُّهُ فَكَانَ مِزْوَدَىْ تَمْرٍ، فَكَانَ يُقَوِّتُنَا كُلَّ يَوْمٍ قَلِيلاً قَلِيلاً، حَتَّى فَنِيَ فَلَمْ يَكُنْ يُصِيبُنَا إِلاَّ تَمْرَةٌ تَمْرَةٌ. فَقُلْتُ وَمَا تُغْنِي تَمْرَةٌ فَقَالَ لَقَدْ وَجَدْنَا فَقْدَهَا حِينَ فَنِيَتْ. قَالَ ثُمَّ انْتَهَيْنَا إِلَى الْبَحْرِ فَإِذَا حُوتٌ مِثْلُ الظَّرِبِ، فَأَكَلَ مِنْهُ ذَلِكَ الْجَيْشُ ثَمَانِيَ عَشْرَةَ لَيْلَةً، ثُمَّ أَمَرَ أَبُو عُبَيْدَةَ بِضِلَعَيْنِ مِنْ أَضْلاَعِهِ فَنُصِبَا، ثُمَّ أَمَرَ بِرَاحِلَةٍ فَرُحِلَتْ ثُمَّ مَرَّتْ تَحْتَهُمَا فَلَمْ تُصِبْهُمَا. 2483. PRIČAO NAM JE Abdullah ibn Jusuf, da ga je obavijestio Malik prenoseći od Sehla ibn Kejsana, on od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu ‘anhuma, koji je kazao: – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je jedan odred prema obali mora i odredio im za zapovjednika Ebu Ubejda ibn Džerraha. Bilo ih je 300, a među njima i ja. Izašli smo, i kada smo bili još na putu, počelo je nestajati hrane i Ebu Ubejd naredi da se sve pojedinačne opskrbe vojske sakupe, pa se sakupiše, i bijahu dvije brašnjenice (torbe) datula pa nas je hranio svaki dan pomalo, a kada je bilo na izmaku, dopade nam samo po jedna datula. Tada sam rekao: „Šta će mi pomići jedna datula?”, a on kaže: „Osjetili smo manjkavost kada ih je već počelo nestajati.” Poslije smo, kaže Džabir, stigli do mora, kad jedna riba (kit) poput brdašceta i vojska je jela osamnaest noći, a onda je Ebu Ubejd naredio, pa su se usadila (u trokut) dva rebra od njenih rebara i naredio pokret. Tada se krenulo i prošlo ispod njih, ne dodirujući ih.
حَدَّثَنَا بِشْرُ بْنُ مَرْحُومٍ، حَدَّثَنَا حَاتِمُ بْنُ إِسْمَاعِيلَ، عَنْ يَزِيدَ بْنِ أَبِي عُبَيْدٍ، عَنْ سَلَمَةَ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ خَفَّتْ أَزْوَادُ الْقَوْمِ وَأَمْلَقُوا، فَأَتَوُا النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فِي نَحْرِ إِبِلِهِمْ فَأَذِنَ لَهُمْ، فَلَقِيَهُمْ عُمَرُ فَأَخْبَرُوهُ فَقَالَ مَا بَقَاؤُكُمْ بَعْدَ إِبِلِكُمْ، فَدَخَلَ عَلَى النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ مَا بَقَاؤُهُمْ بَعْدَ إِبِلِهِمْ. فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " نَادِ فِي النَّاسِ فَيَأْتُونَ بِفَضْلِ أَزْوَادِهِمْ ". فَبُسِطَ لِذَلِكَ نِطَعٌ، وَجَعَلُوهُ عَلَى النِّطَعِ. فَقَامَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَدَعَا وَبَرَّكَ عَلَيْهِ ثُمَّ دَعَاهُمْ بِأَوْعِيَتِهِمْ فَاحْتَثَى النَّاسُ حَتَّى فَرَغُوا، ثُمَّ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " أَشْهَدُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللَّهُ وَأَنِّي رَسُولُ اللَّهِ ". 2484. PRIČAO NAM JE Bišr ibn Merhum, njemu Hatim ibn Isma‘il prenoseći od Jezida ibn Ebu Ubejda, on od Seleme, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: – Smanjile se (jednom) zalihe (hrane) i ljudi bijahu u velikoj potrebi, pa su došli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, radi klanja svojih deva i on im odobri. Potom ih je susreo Omer i oni mu to saopćiše, a on reče: „A kako ćete poslije vaših deva?” Tada je ušao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: „Allahov Poslaniče, kako će se oni održati poslije bez svojih deva?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: „Oglasi svijetu da donesu višak svojih opskrba!” Potom je prostrta jedna kožica i oni su hranu stavljali na tu kožicu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao, učinio dovu i to blagoslovio, a zatim zatražio njihove posude i svijet je grabio (hranu) dok se nije podmirio, a onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio: “Nema Boga osim Jedinog Allaha, a ja sam, uistinu, Allahov Poslanik.”
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ يُوسُفَ، حَدَّثَنَا الأَوْزَاعِيُّ، حَدَّثَنَا أَبُو النَّجَاشِيِّ، قَالَ سَمِعْتُ رَافِعَ بْنَ خَدِيجٍ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ كُنَّا نُصَلِّي مَعَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم الْعَصْرَ فَنَنْحَرُ جَزُورًا، فَتُقْسَمُ عَشْرَ قِسَمٍ، فَنَأْكُلُ لَحْمًا نَضِيجًا قَبْلَ أَنْ تَغْرُبَ الشَّمْسُ. 2485. PRIČAO NAM JE Muhammed ibn Jusuf, njemu Evza‘i, a ovome Ebu Nedžaši rekavši: Čuo sam Rafija ibn Hadidža, radijallahu ‘anhu, kada je kazao: „Klanjali smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, ikindiju i zaklali bravče koje je zatim podijelio đuture na deset dijelova i jeli smo kuhano meso prije nego je sunce zašlo.”
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ الْعَلاَءِ، حَدَّثَنَا حَمَّادُ بْنُ أُسَامَةَ، عَنْ بُرَيْدٍ، عَنْ أَبِي بُرْدَةَ، عَنْ أَبِي مُوسَى، قَالَ قَالَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ الأَشْعَرِيِّينَ إِذَا أَرْمَلُوا فِي الْغَزْوِ، أَوْ قَلَّ طَعَامُ عِيَالِهِمْ بِالْمَدِينَةِ جَمَعُوا مَا كَانَ عِنْدَهُمْ فِي ثَوْبٍ وَاحِدٍ، ثُمَّ اقْتَسَمُوهُ بَيْنَهُمْ فِي إِنَاءٍ وَاحِدٍ بِالسَّوِيَّةِ، فَهُمْ مِنِّي وَأَنَا مِنْهُمْ ". 2486. PRIČAO NAM JE Muhammed ibn Ala’, njemu Hammad ibn Usame prenoseći od Burejda, on od Ebu Burda, ovaj od Ebu Musaa, koji je izjavio: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Kada plemenu Eš‘ar ponestane hrane u ratu ili im manjka hrane njihovim porodicama u gradu, skupe je svu što imaju na jednu odjeću i međusobno je raspodjeljuju (prema broju članova) podjednako jednom posudom. Oni su moji, a ja sam njihov (slažemo se).”
حَدَّثَنَا مُحَمَّدُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ الْمُثَنَّى، قَالَ حَدَّثَنِي أَبِي قَالَ، حَدَّثَنِي ثُمَامَةُ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ أَنَسٍ، أَنَّ أَنَسًا، حَدَّثَهُ أَنَّ أَبَا بَكْرٍ ـ رضى الله عنه ـ كَتَبَ لَهُ فَرِيضَةَ الصَّدَقَةِ الَّتِي فَرَضَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم قَالَ " وَمَا كَانَ مِنْ خَلِيطَيْنِ فَإِنَّهُمَا يَتَرَاجَعَانِ بَيْنَهُمَا بِالسَّوِيَّةِ ". 2487. PRIČAO NAM JE Muhammed ibn Abdullah ibn Musenna, njemu njegov otac, ovome Sumame ibn Abdullah ibn Enes, a njemu Enes, da je Ebu Bekr Siddik, radijallahu ‘anhu, napisao propise zekata, kako ih je odredio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „A u slučaju imovine dvaju dioničara, oni imaju podjednako pravo međusobnog potraživanja.”
حَدَّثَنَا عَلِيُّ بْنُ الْحَكَمِ الأَنْصَارِيُّ، حَدَّثَنَا أَبُو عَوَانَةَ، عَنْ سَعِيدِ بْنِ مَسْرُوقٍ، عَنْ عَبَايَةَ بْنِ رِفَاعَةَ بْنِ رَافِعِ بْنِ خَدِيجٍ، عَنْ جَدِّهِ، قَالَ كُنَّا مَعَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم بِذِي الْحُلَيْفَةِ فَأَصَابَ النَّاسَ جُوعٌ فَأَصَابُوا إِبِلاً وَغَنَمًا. قَالَ وَكَانَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم فِي أُخْرَيَاتِ الْقَوْمِ فَعَجِلُوا وَذَبَحُوا وَنَصَبُوا الْقُدُورَ، فَأَمَرَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بِالْقُدُورِ فَأُكْفِئَتْ، ثُمَّ قَسَمَ فَعَدَلَ عَشْرَةً مِنَ الْغَنَمِ بِبَعِيرٍ فَنَدَّ مِنْهَا بَعِيرٌ، فَطَلَبُوهُ فَأَعْيَاهُمْ، وَكَانَ فِي الْقَوْمِ خَيْلٌ يَسِيرَةٌ فَأَهْوَى رَجُلٌ مِنْهُمْ بِسَهْمٍ فَحَبَسَهُ اللَّهُ ثُمَّ قَالَ " إِنَّ لِهَذِهِ الْبَهَائِمِ أَوَابِدَ كَأَوَابِدِ الْوَحْشِ فَمَا غَلَبَكُمْ مِنْهَا فَاصْنَعُوا بِهِ هَكَذَا ". فَقَالَ جَدِّي إِنَّا نَرْجُو ـ أَوْ نَخَافُ ـ الْعَدُوَّ غَدًا، وَلَيْسَتْ مَعَنَا مُدًى أَفَنَذْبَحُ بِالْقَصَبِ. قَالَ " مَا أَنْهَرَ الدَّمَ وَذُكِرَ اسْمُ اللَّهِ عَلَيْهِ، فَكُلُوهُ، لَيْسَ السِّنَّ وَالظُّفُرَ، وَسَأُحَدِّثُكُمْ عَنْ ذَلِكَ، أَمَّا السِّنُّ فَعَظْمٌ وَأَمَّا الظُّفُرُ فَمُدَى الْحَبَشَةِ ". 2488. PRIČAO NAM JE Ali ibn Hakem Ensarija, njemu Ebu Avane prenoseći od Seida ibn Mesruka, on od Abaje ibn Rifaa ibn Rafija ibn Hadidža, a on od svoga djeda: – Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Zul-Hulejfi, pa je svijet zadesila glad i oni su se, kaže Rafi’, okomili na deve i brave. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bijaše u zadnjim grupama ljudi i oni su požurili, poklali ih i postavili kotlove, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio i kotlovi su proliveni, a onda je izravnao deset bravčadi s jednom devom i raspodijelio im. Tom prilikom im je jedna deva pobjegla, pa su je tražili i to ih je umorilo. Među njima je bilo malo konjanika i jedan čovjek od njih htjede usmjeriti strijelu, ali ga Bog zadrža, pa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ove domaće životinje su podivljale kao divlje zvijeri, pa ko je od vas ne može savladati, neka s njom čini eto tako (ustrijeli je)!” Tada je moj djed rekao: “Mi se nadamo, odnosno bojimo, sutra neprijatelja, a nemamo noževa, pa da je zakoljemo šešikom?” „Ako će se time proliti krv.“ – reče on. Tada je spomenuto ime Allaha i „Jedite sve osim zuba i kopita, a ispričat ću vam zbog čega: što se tiče zuba, to je kost, a što se tiče kopita, to su noževi Etiopljana.”
حَدَّثَنَا خَلاَّدُ بْنُ يَحْيَى، حَدَّثَنَا سُفْيَانُ، حَدَّثَنَا جَبَلَةُ بْنُ سُحَيْمٍ، قَالَ سَمِعْتُ ابْنَ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ يَقُولُ نَهَى النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم أَنْ يَقْرُنَ الرَّجُلُ بَيْنَ التَّمْرَتَيْنِ جَمِيعًا، حَتَّى يَسْتَأْذِنَ أَصْحَابَهُ. 2489. PRIČAO NAM JE Hallad ibn Jahja, njemu Sufjan, a ovome Džebele ibn Suhajm, kazavši: Čuo sam ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, kako govori: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek spaja (pri jedenju) po dvije datule, dok ne zatraži odobrenje svojih drugova.”
حَدَّثَنَا أَبُو الْوَلِيدِ، حَدَّثَنَا شُعْبَةُ، عَنْ جَبَلَةَ، قَالَ كُنَّا بِالْمَدِينَةِ فَأَصَابَتْنَا سَنَةٌ، فَكَانَ ابْنُ الزُّبَيْرِ يَرْزُقُنَا التَّمْرَ، وَكَانَ ابْنُ عُمَرَ يَمُرُّ بِنَا فَيَقُولُ لاَ تَقْرُنُوا فَإِنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم نَهَى عَنِ الإِقْرَانِ، إِلاَّ أَنْ يَسْتَأْذِنَ الرَّجُلُ مِنْكُمْ أَخَاهُ. 2490. PRIČAO NAM JE Ebu Velid, njemu Šu‘be, prenoseći od Džebele: – Bili smo u Medini i pogodila nas je gladna godina, pa nam je ibn Zubejr dijelio datule. Pokraj nas je naišao ibn Omer i rekao: „Ne spajajte ih, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio spajanje, osim ako koji od vas dobije odobrenje od svoga brata.”
حَدَّثَنَا عِمْرَانُ بْنُ مَيْسَرَةَ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَارِثِ، حَدَّثَنَا أَيُّوبُ، عَنْ نَافِعٍ، عَنِ ابْنِ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ قَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " مَنْ أَعْتَقَ شِقْصًا لَهُ مِنْ عَبْدٍ ـ أَوْ شِرْكًا أَوْ قَالَ نَصِيبًا ـ وَكَانَ لَهُ مَا يَبْلُغُ ثَمَنَهُ بِقِيمَةِ الْعَدْلِ، فَهْوَ عَتِيقٌ، وَإِلاَّ فَقَدْ عَتَقَ مِنْهُ مَا عَتَقَ ". قَالَ لاَ أَدْرِي قَوْلُهُ عَتَقَ مِنْهُ مَا عَتَقَ. قَوْلٌ مِنْ نَافِعٍ أَوْ فِي الْحَدِيثِ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم. 2491. PRIČAO NAM JE Imran ibn Mejsere, njemu Abdul-Varis, a ovome Ejjub prenoseći od Nafija, on od ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, koji je rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio je: „Ko oslobodi svoj udio u jednom robu, odnosno dio”, ili je rekao: „pripadajući mu dio”, „a ima imovine koja iznosi njegovu cijelu novčanu sumu pravedne vrijednosti, rob je slobodan, a ukoliko nema iznosa te sume, on je oslobodio od njega samo ono što je oprostio.” Ejjub je rekao: – Ne znam je li navod Nafija: “… on je oslobodio od njega samo ono što je oprostio” Nafijev, ili je to izjava Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
حَدَّثَنَا بِشْرُ بْنُ مُحَمَّدٍ، أَخْبَرَنَا عَبْدُ اللَّهِ، أَخْبَرَنَا سَعِيدُ بْنُ أَبِي عَرُوبَةَ، عَنْ قَتَادَةَ، عَنِ النَّضْرِ بْنِ أَنَسٍ، عَنْ بَشِيرِ بْنِ نَهِيكٍ، عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ـ رضى الله عنه ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَنْ أَعْتَقَ شَقِيصًا مِنْ مَمْلُوكِهِ فَعَلَيْهِ خَلاَصُهُ فِي مَالِهِ، فَإِنْ لَمْ يَكُنْ لَهُ مَالٌ قُوِّمَ الْمَمْلُوكُ، قِيمَةَ عَدْلٍ ثُمَّ اسْتُسْعِيَ غَيْرَ مَشْقُوقٍ عَلَيْهِ ". 2492. PRIČAO NAM JE Bišr ibn Muhammed, da ga je obavijestio Abdullah, njega Seid ibn Ebu Arube prenoseći od Katade, on od Nadra ibn Enesa, ovaj od Bišra ibn Nehika, on od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko oslobodi udio svoga roba, dužan je da ga potpuno oslobodi za svoju imovinu, a ako nema imovine, odredit će se vrijednost roba pravedno, pa će se on za to truditi samo da nije preopterećen.”
حَدَّثَنَا أَبُو نُعَيْمٍ، حَدَّثَنَا زَكَرِيَّاءُ، قَالَ سَمِعْتُ عَامِرًا، يَقُولُ سَمِعْتُ النُّعْمَانَ بْنَ بَشِيرٍ ـ رضى الله عنهما ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَثَلُ الْقَائِمِ عَلَى حُدُودِ اللَّهِ وَالْوَاقِعِ فِيهَا كَمَثَلِ قَوْمٍ اسْتَهَمُوا عَلَى سَفِينَةٍ، فَأَصَابَ بَعْضُهُمْ أَعْلاَهَا وَبَعْضُهُمْ أَسْفَلَهَا، فَكَانَ الَّذِينَ فِي أَسْفَلِهَا إِذَا اسْتَقَوْا مِنَ الْمَاءِ مَرُّوا عَلَى مَنْ فَوْقَهُمْ فَقَالُوا لَوْ أَنَّا خَرَقْنَا فِي نَصِيبِنَا خَرْقًا، وَلَمْ نُؤْذِ مَنْ فَوْقَنَا. فَإِنْ يَتْرُكُوهُمْ وَمَا أَرَادُوا هَلَكُوا جَمِيعًا، وَإِنْ أَخَذُوا عَلَى أَيْدِيهِمْ نَجَوْا وَنَجَوْا جَمِيعًا ". 2493. PRIČAO NAM JE Ebu Nu‘ajm, njemu Zekerijja, da je čuo Amira, da govori: Čuo sam Nu‘mana ibn Bešira, radijallahu ‘anhuma, kako prenosi, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Onaj ko izvršava Allahove propise i onaj ko ih krši sliče ljudima koji su izvlačili strelice na lađi, pa je nekim od njih dopao gornji, a nekim donji dio, i kada se oni u donjem dijelu uplaše vode, prođu nad one iznad sebe i kažu: „Ako napravimo bušotinu u našem dijelu (lađe), nismo oštetili one iznad nas.” Ako ih ovi ostave s takvom namjerom, svi su propali, a ako im uhvate ruke (spriječe ih), spasit će se oni i bit će spašeni svi skupa.”
حَدَّثَنَا عَبْدُ الْعَزِيزِ بْنُ عَبْدِ اللَّهِ الْعَامِرِيُّ الأُوَيْسِيُّ، حَدَّثَنَا إِبْرَاهِيمُ بْنُ سَعْدٍ، عَنْ صَالِحٍ، عَنِ ابْنِ شِهَابٍ، أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ، أَنَّهُ سَأَلَ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ وَقَالَ اللَّيْثُ حَدَّثَنِي يُونُسُ عَنِ ابْنِ شِهَابٍ قَالَ أَخْبَرَنِي عُرْوَةُ بْنُ الزُّبَيْرِ أَنَّهُ سَأَلَ عَائِشَةَ ـ رضى الله عنها ـ عَنْ قَوْلِ اللَّهِ تَعَالَى {وَإِنْ خِفْتُمْ} إِلَى {وَرُبَاعَ}. فَقَالَتْ يَا ابْنَ أُخْتِي هِيَ الْيَتِيمَةُ تَكُونُ فِي حَجْرِ وَلِيِّهَا تُشَارِكُهُ فِي مَالِهِ، فَيُعْجِبُهُ مَالُهَا وَجَمَالُهَا، فَيُرِيدُ وَلِيُّهَا أَنْ يَتَزَوَّجَهَا بِغَيْرِ أَنْ يُقْسِطَ فِي صَدَاقِهَا، فَيُعْطِيهَا مِثْلَ مَا يُعْطِيهَا غَيْرُهُ، فَنُهُوا أَنْ يَنْكِحُوهُنَّ إِلاَّ أَنْ يُقْسِطُوا لَهُنَّ وَيَبْلُغُوا بِهِنَّ أَعْلَى سُنَّتِهِنَّ مِنَ الصَّدَاقِ، وَأُمِرُوا أَنْ يَنْكِحُوا مَا طَابَ لَهُمْ مِنَ النِّسَاءِ سِوَاهُنَّ. قَالَ عُرْوَةُ قَالَتْ عَائِشَةُ ثُمَّ إِنَّ النَّاسَ اسْتَفْتَوْا رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم بَعْدَ هَذِهِ الآيَةِ فَأَنْزَلَ اللَّهُ {وَيَسْتَفْتُونَكَ فِي النِّسَاءِ} إِلَى قَوْلِهِ {وَتَرْغَبُونَ أَنْ تَنْكِحُوهُنَّ} وَالَّذِي ذَكَرَ اللَّهُ أَنَّهُ يُتْلَى عَلَيْكُمْ فِي الْكِتَابِ الآيَةُ الأُولَى الَّتِي قَالَ فِيهَا {وَإِنْ خِفْتُمْ أَنْ لاَ تُقْسِطُوا فِي الْيَتَامَى فَانْكِحُوا مَا طَابَ لَكُمْ مِنَ النِّسَاءِ} قَالَتْ عَائِشَةُ وَقَوْلُ اللَّهِ فِي الآيَةِ الأُخْرَى {وَتَرْغَبُونَ أَنْ تَنْكِحُوهُنَّ} يَعْنِي هِيَ رَغْبَةُ أَحَدِكُمْ لِيَتِيمَتِهِ الَّتِي تَكُونُ فِي حَجْرِهِ، حِينَ تَكُونُ قَلِيلَةَ الْمَالِ وَالْجَمَالِ، فَنُهُوا أَنْ يَنْكِحُوا مَا رَغِبُوا فِي مَالِهَا وَجَمَالِهَا مِنْ يَتَامَى النِّسَاءِ إِلاَّ بِالْقِسْطِ مِنْ، أَجْلِ رَغْبَتِهِمْ عَنْهُنَّ. 2494. PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz ibn Abdullah Amiri Uvejsi, njemu Ibrahim ibn Sa‘d prenoseći od Saliha, on od ibn Šihaba: – Obavijestio me je Urve, da je pitao Aišu, radijallahu anha, a Lejs je kazao da mu je pričao Junus od Ibn Šihaba: Obavijestio me je Urve ibn Zubejr da je pitao Aišu, radijallahu anha, za riječi Uzvišenog Allaha: „… Ako se bojite da nećete biti pravedni…” pa do riječi: “… i po četiri…” Ona je odgovorila: „Sestriću, to je sirota u skrbništvu svoga staratelja koji se udruži u njenu imovinu, pa mu se dopadne i njena imovina i njena ljepota, pa njen staratelj hoće da je vjenča bez pravedno određenog joj vjenčanog dara, dajući joj samo koliko joj daje drugi, pa im se zabranilo da ih vjenčaju, izuzev ako će biti pravedni i davati im najviše iznose uobičajenih vjenčanih darova, i naređeno im je da osim njih vjenčaju žene koje im se sviđaju.” Urve je izjavio da je Aiša rekla: – Svijet je poslije (objave) ovoga ajeta tražio fetvu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Allah objavio: “Traže od tebe fetvu o ženama…” do Njegovih riječi: “… a želite da ih vjenčate…” i ono što je Allah spomenuo: “… da vam se čita u Knjizi…”, jeste onaj pravi ajet u kome je rečeno: “… a ako se bojite da nećete biti pravedni, vjenčavajte one žene koje vam se sviđaju…” Allahove riječi u drugom ajetu: “… a želite da ih vjenčate…” znače – da neko od vas ima želju za sirotom koja je pod njegovim skrbništvom i bude male imovine i ljepote, a zabranilo se da vjenčaju one od sirotih žena koje oni žele samo radi njihove imovine i njihove ljepote izuzev uz pravednost i to zbog njihove želje za njima.
حَدَّثَنَا عَبْدُ اللَّهِ بْنُ مُحَمَّدٍ، حَدَّثَنَا هِشَامٌ، أَخْبَرَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، عَنْ أَبِي سَلَمَةَ، عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ إِنَّمَا جَعَلَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم الشُّفْعَةَ فِي كُلِّ مَا لَمْ يُقْسَمْ، فَإِذَا وَقَعَتِ الْحُدُودُ وَصُرِّفَتِ الطُّرُقُ فَلاَ شُفْعَةَ. 2495. PRIČAO NAM JE Abdullah ibn Muhammed, njemu Hišam, a ovoga obavijestio Ma‘mer prenoseći od Zuhrija, ovaj od Ebu Seleme, da je Džabir ibn Abdullah, radijallahu ‘anhuma, rekao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavio je pravo preče kupnje u svemu što nije podijelio, a kada se budu uspostavile granice i izgradili putevi, tada nema prava preče kupnje.”
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا عَبْدُ الْوَاحِدِ، حَدَّثَنَا مَعْمَرٌ، عَنِ الزُّهْرِيِّ، عَنْ أَبِي سَلَمَةَ، عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنهما ـ قَالَ قَضَى النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم بِالشُّفْعَةِ فِي كُلِّ مَا لَمْ يُقْسَمْ، فَإِذَا وَقَعَتِ الْحُدُودُ وَصُرِّفَتِ الطُّرُقُ فَلاَ شُفْعَةَ. 2496. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Abdul-Vahid, kome je prenio Ma‘mer od Zuhrija, on od Ebu Seleme ibn Abdurrahmana, ovaj od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu ‘anhuma, koji je kazao: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao je pravo preče kupnje u svemu što je nerazdijeljeno, a kada se uspostave granice i budu putevi, nema prava preče kupnje.”
حَدَّثَنَا عَمْرُو بْنُ عَلِيٍّ، حَدَّثَنَا أَبُو عَاصِمٍ، عَنْ عُثْمَانَ يَعْنِي ابْنَ الأَسْوَدِ، قَالَ أَخْبَرَنِي سُلَيْمَانُ بْنُ أَبِي مُسْلِمٍ، قَالَ سَأَلْتُ أَبَا الْمِنْهَالِ عَنِ الصَّرْفِ، يَدًا بِيَدٍ فَقَالَ اشْتَرَيْتُ أَنَا وَشَرِيكٌ، لِي شَيْئًا يَدًا بِيَدٍ وَنَسِيئَةً، فَجَاءَنَا الْبَرَاءُ بْنُ عَازِبٍ فَسَأَلْنَاهُ، فَقَالَ فَعَلْتُ أَنَا وَشَرِيكِي زَيْدُ بْنُ أَرْقَمَ، وَسَأَلْنَا النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم عَنْ ذَلِكَ فَقَالَ " مَا كَانَ يَدًا بِيَدٍ فَخُذُوهُ، وَمَا كَانَ نَسِيئَةً فَذَرُوهُ ". 2497, 2498. PRIČAO NAM JE Amr ibn Ali, njemu Ebu Asim prenoseći od Usmana, tj. ibn Esveda, njega obavijestio Sulejman ibn Ebu Muslim, rekavši: – Pitao sam Ebu Minhala, radijallahu ‘anhu, za mijenjanje novca iz ruke u ruku, pa on reče: „Kupovali smo ja i moj drug nešto iz ruke u ruku (za gotovinu), a i na priček. Tada nam je došao Bera’ ibn Azib, pa smo ga za to pitali, a on reče: Radio je tako i moj drug Zejd ibn Ekrem i za to smo pitali Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: ‘Što je iz ruke u ruku, uzmite, a što je na odgodu, ostavite!’”
حَدَّثَنَا مُوسَى بْنُ إِسْمَاعِيلَ، حَدَّثَنَا جُوَيْرِيَةُ بْنُ أَسْمَاءَ، عَنْ نَافِعٍ، عَنْ عَبْدِ اللَّهِ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ أَعْطَى رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم خَيْبَرَ الْيَهُودَ أَنْ يَعْمَلُوهَا وَيَزْرَعُوهَا وَلَهُمْ شَطْرُ مَا يَخْرُجُ مِنْهَا. 2499. PRIČAO NAM JE Musa ibn Isma‘il, njemu Džuvejrije ibn Esma’ prenoseći od Nafija, on od Abdullaha, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Jevrejima Hajbera dao je da ga obrađuju i siju, i da imaju polovinu njegova dohotka.”
حَدَّثَنَا قُتَيْبَةُ بْنُ سَعِيدٍ، حَدَّثَنَا اللَّيْثُ، عَنْ يَزِيدَ بْنِ أَبِي حَبِيبٍ، عَنْ أَبِي الْخَيْرِ، عَنْ عُقْبَةَ بْنِ عَامِرٍ ـ رضى الله عنه ـ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم أَعْطَاهُ غَنَمًا يَقْسِمُهَا عَلَى صَحَابَتِهِ ضَحَايَا، فَبَقِيَ عَتُودٌ فَذَكَرَهُ لِرَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَ " ضَحِّ بِهِ أَنْتَ ". 2500. PRIČAO NAM JE Kutejbe ibn Seid, njemu Lejs prenoseći od Jezida Ebu Habiba, on od Ebul-Hajra, ovaj od Ukbe ibn Amira, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao neko stado da ga on raspodijeli svojim drugovima za kurbane, pa je ostalo jedno jare. On je to spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on rekao: „Zakolji ga ti!”
حَدَّثَنَا أَصْبَغُ بْنُ الْفَرَجِ، قَالَ أَخْبَرَنِي عَبْدُ اللَّهِ بْنُ وَهْبٍ، قَالَ أَخْبَرَنِي سَعِيدٌ، عَنْ زُهْرَةَ بْنِ مَعْبَدٍ، عَنْ جَدِّهِ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ هِشَامٍ ـ وَكَانَ قَدْ أَدْرَكَ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم ـ وَذَهَبَتْ بِهِ أُمُّهُ زَيْنَبُ بِنْتُ حُمَيْدٍ إِلَى رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَقَالَتْ يَا رَسُولَ اللَّهِ بَايِعْهُ. فَقَالَ " هُوَ صَغِيرٌ ". فَمَسَحَ رَأْسَهُ وَدَعَا لَهُ. وَعَنْ زُهْرَةَ بْنِ مَعْبَدٍ، أَنَّهُ كَانَ يَخْرُجُ بِهِ جَدُّهُ عَبْدُ اللَّهِ بْنُ هِشَامٍ إِلَى السُّوقِ فَيَشْتَرِي الطَّعَامَ فَيَلْقَاهُ ابْنُ عُمَرَ وَابْنُ الزُّبَيْرِ ـ رضى الله عنهم ـ فَيَقُولاَنِ لَهُ أَشْرِكْنَا، فَإِنَّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم قَدْ دَعَا لَكَ بِالْبَرَكَةِ فَيَشْرَكُهُمْ، فَرُبَّمَا أَصَابَ الرَّاحِلَةَ كَمَا هِيَ، فَيَبْعَثُ بِهَا إِلَى الْمَنْزِلِ. 2501, 2502. PRIČAO NAM JE Asbeg ibn Feredž, da ga je obavijestio Abdullah ibn Vehb, rekavši da mu je prenio Sa‘d od Zuhra ibn Ma‘beda, on od svoga djeda Abdullaha ibn Hišama, koji je zapamtio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga je njegova majka Zejneba ibn Humejd odvela Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: „Allahov Poslaniče, uzmi od njega zakletvu vjernosti!“ „On je malodoban.“ – kazao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pogladivši ga po glavi i zaželio mu je dobro. Od Zuhra ibn Ma‘beda je preneseno da ga je njegov djed Abdullah ibn Hišam odveo na trg i kupio hranu, pa su ga susreli ibn Omer i ibn Zubejr i rekli mu: „Uortači nas, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za tebe molio (od Allaha) bereket!”, i on ih je uortačio. I često mu je dopadala zarada od karavana kao i on sam, pa bi to on uputio kući.
حَدَّثَنَا مُسَدَّدٌ، حَدَّثَنَا جُوَيْرِيَةُ بْنُ أَسْمَاءَ، عَنْ نَافِعٍ، عَنِ ابْنِ عُمَرَ ـ رضى الله عنهما ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَنْ أَعْتَقَ شِرْكًا لَهُ فِي مَمْلُوكٍ وَجَبَ عَلَيْهِ أَنْ يُعْتِقَ كُلَّهُ، إِنْ كَانَ لَهُ مَالٌ قَدْرَ ثَمَنِهِ يُقَامُ قِيمَةَ عَدْلٍ وَيُعْطَى شُرَكَاؤُهُ حِصَّتَهُمْ وَيُخَلَّى سَبِيلُ الْمُعْتَقِ ". 2503. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Džuvejrije ibn Esma’ prenoseći od Nafija, on od Ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko oslobodi svoj dio u robu, dužan je da ga cijelog oslobodi, ako ima imovine koja iznosi njegovu cijelu novčanu sumu pravedne vrijednosti, davši svojim sudionicima njihove dijelove, i otkupljenika oslobodi.”
حَدَّثَنَا أَبُو النُّعْمَانِ، حَدَّثَنَا جَرِيرُ بْنُ حَازِمٍ، عَنْ قَتَادَةَ، عَنِ النَّضْرِ بْنِ أَنَسٍ، عَنْ بَشِيرِ بْنِ نَهِيكٍ، عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ ـ رضى الله عنه ـ عَنِ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم قَالَ " مَنْ أَعْتَقَ شِقْصًا لَهُ فِي عَبْدٍ، أُعْتِقَ كُلُّهُ إِنْ كَانَ لَهُ مَالٌ، وَإِلاَّ يُسْتَسْعَ غَيْرَ مَشْقُوقٍ عَلَيْهِ ". 2504. PRIČAO NAM JE Ebu Nu‘man, njemu Džerir ibn Hazim prenoseći od Katade, on od Nadra ibn Enesa, ovaj od Bešira ibn Nehika, on od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko oslobodi dio roba, on je cio oslobođen, ako gospodar ima kakve imovine. U protivnom rob će se truditi (zarađivati da se otkupi) samo da ne bude preopterećen.”
حَدَّثَنَا أَبُو النُّعْمَانِ، حَدَّثَنَا حَمَّادُ بْنُ زَيْدٍ، أَخْبَرَنَا عَبْدُ الْمَلِكِ بْنُ جُرَيْجٍ، عَنْ عَطَاءٍ، عَنْ جَابِرٍ.وَعَنْ طَاوُسٍ، عَنِ ابْنِ عَبَّاسٍ ـ رضى الله عنهم ـ قَالَ قَدِمَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم صُبْحَ رَابِعَةٍ مِنْ ذِي الْحَجَّةِ مُهِلِّينَ بِالْحَجِّ، لاَ يَخْلِطُهُمْ شَىْءٌ، فَلَمَّا قَدِمْنَا أَمَرَنَا فَجَعَلْنَاهَا عُمْرَةً، وَأَنْ نَحِلَّ إِلَى نِسَائِنَا، فَفَشَتْ فِي ذَلِكَ الْقَالَةُ. قَالَ عَطَاءٌ فَقَالَ جَابِرٌ فَيَرُوحُ أَحَدُنَا إِلَى مِنًى وَذَكَرُهُ يَقْطُرُ مَنِيًّا. فَقَالَ جَابِرٌ بِكَفِّهِ، فَبَلَغَ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم فَقَامَ خَطِيبًا فَقَالَ " بَلَغَنِي أَنَّ أَقْوَامًا يَقُولُونَ كَذَا وَكَذَا، وَاللَّهِ لأَنَا أَبَرُّ وَأَتْقَى لِلَّهِ مِنْهُمْ، وَلَوْ أَنِّي اسْتَقْبَلْتُ مِنْ أَمْرِي مَا اسْتَدْبَرْتُ مَا أَهْدَيْتُ، وَلَوْلاَ أَنَّ مَعِي الْهَدْىَ لأَحْلَلْتُ ". فَقَامَ سُرَاقَةُ بْنُ مَالِكِ بْنِ جُعْشُمٍ فَقَالَ يَا رَسُولَ اللَّهِ هِيَ لَنَا أَوْ لِلأَبَدِ فَقَالَ " لاَ بَلْ لِلأَبَدِ ". قَالَ وَجَاءَ عَلِيُّ بْنُ أَبِي طَالِبٍ ـ فَقَالَ أَحَدُهُمَا يَقُولُ لَبَّيْكَ بِمَا أَهَلَّ بِهِ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم. وَقَالَ وَقَالَ الآخَرُ لَبَّيْكَ بِحَجَّةِ رَسُولِ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم ـ فَأَمَرَ النَّبِيُّ صلى الله عليه وسلم أَنْ يُقِيمَ عَلَى إِحْرَامِهِ، وَأَشْرَكَهُ فِي الْهَدْىِ. 2505, 2506. PRIČAO NAM JE Ebu Nu‘man, njemu Hammad ibn Zejd, njega obavijestio Abdul-Melik ibn Džurejdž prenoseći od Ataa, ovaj od Džabira, a on od Tavusa, da je ibn Abbas, radijallahu ‘anhuma, kazao: – Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao (do Mekke) četvrto jutro zul-hidždžeta izgovarajući telbiju samo za hadždž, ne miješajući ga ni on ni ostali s drugim čim, i kada smo stigli u Mekku, naredio nam je, pa smo učinili umru i dozvoljen nam je pristup našim ženama, pa se o tome pričalo. Ata je kazao da je Džabir rekao: „Tada je neko od nas išao predvečer na Minu, a spolni mu organ kaptaše sekretom...” i Džabir je to pokazao još svojom rukom (dlanom). To je preneseno Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa on ustade i reče: „Saopćeno mi je da neki ljudi govore to i to. Bogami, ja sam od njih sigurno bolji i bogobojazniji i da sam ovu svoju stvar znao ranije, ne bih ni planirao kurban koga sam već pripremio, i da nemam kurban, oslobodio bih se (ihrama).” Tada je ustao Suraka ibn Malik ibn Džu‘šum i upitao: „Allahov Poslaniče, je li to samo (sada) za nas ili za stalno?“ „Ne, nego za stalno.“ – odgovori on. Tada je, kaže Ata, došao (iz Jemena) Ali ibn Ebu Talib i jedan od njih dvojice (Ata’ ili Tavus) je rekao da je Alija izgovorio: „Odazivljem Ti se (Allahu) onako kako je to učinio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”, a drugi je rekao: „Odazivljem ti se hadždžom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” Tada mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ostane u svom ihramu i uortačio ga u kurbane.
حَدَّثَنَا مُحَمَّدٌ، أَخْبَرَنَا وَكِيعٌ، عَنْ سُفْيَانَ، عَنْ أَبِيهِ، عَنْ عَبَايَةَ بْنِ رِفَاعَةَ، عَنْ جَدِّهِ، رَافِعِ بْنِ خَدِيجٍ ـ رضى الله عنه ـ قَالَ كُنَّا مَعَ النَّبِيِّ صلى الله عليه وسلم بِذِي الْحُلَيْفَةِ مِنْ تِهَامَةَ، فَأَصَبْنَا غَنَمًا وَإِبِلاً، فَعَجِلَ الْقَوْمُ، فَأَغْلَوْا بِهَا الْقُدُورَ، فَجَاءَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم فَأَمَرَ بِهَا فَأُكْفِئَتْ، ثُمَّ عَدَلَ عَشْرًا مِنَ الْغَنَمِ بِجَزُورٍ، ثُمَّ إِنَّ بَعِيرًا نَدَّ وَلَيْسَ فِي الْقَوْمِ إِلاَّ خَيْلٌ يَسِيرَةٌ فَرَمَاهُ رَجُلٌ فَحَبَسَهُ بِسَهْمٍ، فَقَالَ رَسُولُ اللَّهِ صلى الله عليه وسلم " إِنَّ لِهَذِهِ الْبَهَائِمِ أَوَابِدَ كَأَوَابِدِ الْوَحْشِ، فَمَا غَلَبَكُمْ مِنْهَا فَاصْنَعُوا بِهِ هَكَذَا ". قَالَ قَالَ جَدِّي يَا رَسُولَ اللَّهِ إِنَّا نَرْجُو ـ أَوْ نَخَافُ ـ أَنْ نَلْقَى الْعَدُوَّ غَدًا وَلَيْسَ مَعَنَا مُدًى، فَنَذْبَحُ بِالْقَصَبِ فَقَالَ " اعْجَلْ أَوْ أَرْنِي، مَا أَنْهَرَ الدَّمَ وَذُكِرَ اسْمُ اللَّهِ عَلَيْهِ فَكُلُوا، لَيْسَ السِّنَّ وَالظُّفُرَ، وَسَأُحَدِّثُكُمْ عَنْ ذَلِكَ، أَمَّا السِّنُّ فَعَظْمٌ، وَأَمَّا الظُّفُرُ فَمُدَى الْحَبَشَةِ ". 2507. PRIČAO NAM JE Muhammed, da ga je obavijestio Veki‘ prenoseći od Sufjana, on od svoga oca, ovaj od Abaje ibn Rifa‘a, on od svoga djeda Rafija ibn Hadidža, radijallahu ‘anhu, koji je rekao: – Bili smo s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u Zul-Hulejfi, u Tihami, pa smo radi klanja odabirali brave i deve i ljudi su požurili toliko da su im i kotlovi provreli. Tada je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i naredio pa su kotlovi proliveni, a onda je izjednačio deset brava s jednim govečetom za klanje. Utom im je pobjegla jedna deva, a među narodom bijaše malo konjanika, pa jedan čovjek htjede na nju odapeti strijelu, ali mu je Allah zadržao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Zaista su ove domaće životinje podivljale, pa su kao divlje zvijeri. Ko je od vas ne može savladati, neka s njom, eto, tako učini!” Moj je djed, kaže Rifa‘a, rekao: „Allahov Poslaniče, mi se nadamo, odnosno bojimo, da ne naiđemo sutra na neprijatelja, a nemamo noževe, pa da ga zakoljemo šašikama?“ „Požuri s onim što će proliti krv.“ – odgovorio je on. – Nad njom je spomenuto Allahovo ime pa „Jedite je osim zuba i papaka”, a ispričat ću vam zbog čega: što se tiče zuba, to je kost, a što se tiče papaka (nokata), to su noževi Etiopljana.
Sahih Buharije - Potpuno Izdanje